Gitarskiot virtuoz, megju mnogute muzichki i zhivotni temi, samo za „Zhenski magazin” se soglasi da prozbori za teshkiot semeen period: prvo soobrakjajkata na sinot, pa zagubata na soprugata.
– Izminatiov period mi beshe mnogu tezhok. Pred edna ipol godina sin mi dozhivea soobrakjajna nesrekja i se povredi mnogu strashno. Za zhal, pred tri meseci pochina mojata sakana, draga sopruga so koja shto pominav trieset i pet godini. Toa e edna ogromna zaguba za mene, edna ogromna dupka vo mojata dusha i se obiduvam preku muzikata da se spasam. Se obiduvam svirejkji da go izrazam seto ona shto se sluchuva vo mene, i za moment da najdam uteha, iako toa e mnogu teshko. Sega se grizham za moite deca, gi reshavam nivnite problemi, a koga kje dojde red i na mene, kje resham i nekoi od moite problemi, veli Vlatko Stefanovski vo intervjuto za “Zhenski magazin”.
Na 17 mart, gitarskata legenda Vlatko Stefanovski kje odrzhi koncert vo Makedonskata filharmonija, zaedno so muzicharite od Filharmonijata. Vlatko koncertno kje go promovira noviot album „Majchin jazik”, koj lani za regionot go izdade „Kroacija rekords” od Zagreb. Za specijalni gosti se najaveni etno-sostavot „Ljubojna” i srpskata etno-diva Bilja Krstikj, a koncertot go organizira „Bagi komunikacii”. Na vcherashnata pres-konferencija vo Skopje, Stefanovski go imashe najdobroto zasiluvanje. Dojde so sinot Jan i so kjerkata Ana. So ljubov i so strast razgovarashe za svojot nov album i za koncertot, trudejkji se prisutnite da ne ja pochuvstvuvaat prazninata vo negovata dusha. Pred tri meseci, po dolgo boleduvanje, pochina soprugata na Vlatko, Gordana, so koja go deleshe zhivotot celi 35 godini. Vlatko i negovoto semejstvo se potrudija svojata taga da ja sochuvaat od domashnata i od regionalnata javnost.
„Majchin jazik” e prv solo akustichen album vo vashata kariera. Kako se reshivte za eden vakov intimen materijal, i kako se birani pesnite?
– Po tolku godini svirenje i patuvanja, si dadov za pravo da napravam eden intimen album koj kje se obrakja direktno na uvce na mojata publika. Kako da si me zamolila da ti otsviram neshto lichno za tebe. Pesnite gi biram po princip: onie temi koi mi se dragi i onie koi mi davaat mozhnost za improvizacija. A pri toa, i onie temi koi mozham samiot da gi izvedam, a da ne fali muzika. „Bistra voda”, kako edna od najbrilijantnite parchinja od opusot na „Leb i sol”, nekoi numeri koi Esma gi peela kako „Zoshto si me majko rodila”, edna brilijantna numera. Potoa „Jano mori”, pa duri i „Dimitrijo, sine Mitre”, koja ne e makedonska tuku e toj, juzhno-srpski melos. Nekoi pesni koi mi se na srceto dragi. Tie gi odbrav i gi otsvirev vo 3-4 dena vo moeto studio, znaejkji deka sum dovolno muzichki vozbuden za da gi snimam. Bev dovolno isprovociran od se shto mi se sluchuvashe. I na privaten plan, i od site moi koncerti i patuvanja i iskustva shto sum gi sobral, i reshiv deka sum dovolno hrabar da sednam i da sviram sam, pred samo eden mikrofon.
Na obvivkata na albumot e stara fotografija od vashata majka Nada, kako taa se vklopi vo prikaznata na „Majchin jazik”?
– Sakam da kopam po stari fotografii od moite roditeli. Kopajkji taka, ja najdov ovaa fotografija od majka mi od 1946 godina so gitara vo raka. I si rekov deka e odlichna simbolika, taa mora da bide na obvivkata na albumot „Majchin jazik”. Toa e slika od pretstavata „Zhivi leshovi” od Tolstoj, vo koja majka mi ja igrashe Masha, patuvachka ciganka vo koja se vljubuva nekoj grof. Prikaznata fenomenalno se vrzuva i so albumot, i so mojot patuvachki zhivot, za koj nekogash velam deka e nomadski.
Kako vashite deca, Ana i Jan go ocenija albumot, i voopshto kakvi kritiki slushavte od narodot i od muzicharite?
– Ana i Jan se voodusheveni. Jas mnogu kratko go snimav albumot vo moeto domashno studio, i tie ne ni zabelezhaa shto rabotam. Za „divno chudo”, super pominuva i kaj kritika i kaj publika. Neodamna bev vo „Kroacija rekords”, vo Zagreb. Imaat tamu istaknato top-lista od 40 nivni albumi spored broj na prodazhba. Jas sum na 11. mesto spored prodazhba shto e odlichno, zatoa shto mojot album e instrumentalen i jas ne sum hitmejker, da pravam hitovi po sekoja cena. Albumot e na listata zaedno so novite izdanija na Zdravko Cholikj, Zheljko Bebek, Josipa Lisac. Imam svoja verna publika koja me sledi so godini, i ako dobijam nekoj nov obozhavatel e dobro. No, toa ne e tolku vazhno, vazhno e da ne zagubam nekoj star obozhavatel. A ubavi komentari vo poraka i vo mejl dobivam postojano od sekade. Zamislete, mojot najveren obozhavatel e od Norveshka, i toj kje dojde sega na 17 mart, na koncertot vo Skopje.
Minatata godina dobivte dve vazhni odlikuvanja: drzhavnata nagrada „11 Oktomvri” i priznanieto za pochesen doktor na Univerzitetot FON. Shto mislite, trebashe li porano da se sluchat?
– Ne, mozham taka da kazham. Znaesh shto, podobro nekogash otkolku nikogash. Blagodaren sum i na drzhavata Makedonija shto se seti da mi dade edno takvo golemo priznanie kako nagradata „11 Oktomvri”. Sepak, najdragi se nagradite od doma. Znaejkji deka nikoj ne e prorok vo svoeto selo, znaejkji deka postojano sum na pat i sviram za nekoi drugi publiki, znaejkji deka ne mi se dopagjaat mnogu sostojbi i vo muzikata, i vo estradata, i vo politikata, i vo se i se shto, mnogu mi e znachajno shto Makedonija se seti deka neshto znachajno sum rabotel. So drugi zborovi, ne znam kako toa sum go zasluzhil? Pri toa, kako shto povekje vleguvam vo godini, stanuvam se pomalku ambiciozen. Ne odam na prisutnost vo mediumite po sekoja cena, ne sum obozhavatel na socijalni mrezhi. Od neodamna sum na Instagram, zatoa shto decata me ubedija deka e toa e neshto mnogu znachajno, pa gi poslushav. I zatoa shto sum obozhavatel na fotografija. Inaku sum indiferenten kon samopromoviranje. Podobro bi svirel gitara, otkolku da sum na fotosesija. Bi ti svirel do utre ako sakash, a bi me nerviralo ako okolu mene svetkaat blicevi. Inaku, privatniot Univerzitet mi dodeli priznanie, pochesen doktor vo oblasta na umetnosta. Ova mi e vtor pochesen doktorat. Prviot go dobiv od UKIM pred edinaeset godini, i lani go dobiv od FON. Prviot od prviot drzhaven Univerzitet, a vtoriot od prviot privaten Univerzitet.
Sekogash glasno gi komentiravte visokite nagradi na festivalite i zakonot za poddrshka na makedonskata muzika. Shto velite na toa shto tie muzichki subvencii sega se ukinuvaat?
– Ja se chudam kako toj zakon voopshto beshe donesen. Tie subvencii mi se chinat mnogu neprirodni i neprikladni. Nemam nishto protiv da ima festivali, na koi muzicharite kje se natprevaruvaat koj napishal podobra pesna, tekst ili koj ima najdobra izvedba. Toa e prirodno. A da zemesh 10.000 evra za pesni koi ne znaeme kakvi se, i na koj nachin si konkuriral so niv, a toa ne e. Okej, veruvam deka tie konkursi bile transparentni, i nekoi lugje si aplicirale na niv i bile izbrani. Nemam nishto protiv tie lugje, nemam nishto protiv muzicharite. So sila ubavina nema. Pesna se pravi od vnatreshen motiv i od inspiracija. Prirodno e toa publikata da ti ja zasaka pesnata i da ti plati na nekoj nachin. Da ti go kupi albumot, da ti dojde na koncert i zaedno da ja peete na koncertot. Toa e prirodno. Dobro e da ima konkursi kade shto kje ja ponudish svojata muzika, festivali, ama i tie nagradi od 20.000 evra na festival, i toa e neprirodno. Zatoa e dobro shto se ukinuva toj zakon.
Osven vo muzikata i vo decata, ima li neshto drugo shto vi pomogna da ostanete silen?
– Vo tie mnogu teshki periodi, najmudrite rechenici gi dozhiveav od najmudrite lugje. Vo znak na uteha, kako znak na sochuvstvo, chuv nekolku mudri raboti. Edna od niv moram da ja spodelam, kako kraj na ova intervju. Na Matka, bevme minatoto leto, so soprugata. Sretnav edna kalugjerka i ѝ se pozhaliv deka pominuvame niz mnogu tezhok period. A taa mi kazha edna rechenica koja e mnogu mokjna: Gospod ne ni dava povekje tovar otkolku shto mozheme da podneseme. I toa e edna mnogu golema vistina, i ochigledno deka ovoj tovar shto go nosam sega bil namenet za mene.
(del od intervjuto za “Zhenski magazin”)
